Zagreb za razliku od beogradskih prozapadnjačkih čankolizaca ne ostavljaju na cjedilu svoje sunarodnike na Kosovu i Metohiji.
Preporuke:
32
2
2
četvrtak, 24 novembar 2011 18:12
Ako Hrvati nisu u stanju da uoče šupljine u teoriji 'slovnskog porekla, govori srpski (pardon srpsko-hrvatski), katolik je, nije Srbin, Hrvat je', jesmo li mi?
Nije dovoljno što su prisvojili krajeve u koje hrvatska noga nikada niej kročila; nije dovoljno što prisvajaju narod sa prostora na kojima im nije ni stara postojbina, a nisu se tu mogli ni doseliti, jer su svi pravci kretanja naroda bili u suprotnom pravcu (NIKO, ama NIKO od slovena se nije za vladavine Turaka, sa teritorije Austrije na teritoriju Turske, osim pred Ustanak (koji je još uvek Srpski, valjda)), sad kreću i u trans-balkanska osvajanja. Svi katolici na Balkanu su po njima njihovi, i zato svaka čast Slovencima na opstanku (mada ni oni nisu celi izmakli gramzivim prstićima svojih), jer su u još neposrednijem kontaktu.
Preporuke:
16
0
3
četvrtak, 24 novembar 2011 18:20
s.j.@ Stanislav Kostić
Ne samo to, već oni i prisvajaju one koji nisu njihovi. Sve katolike su prisvojili kao svoje. U Crnpj Gori, ljudi za koje se tačno zna kojeg su porekla, postali su hrvati zato što su katolici, Bunjevci koji su pokatoličeni Srbi, su takođe svojetani (mada se mnogi ne žele predati, pa se smatraju samo Bunjevcima); O situaciji u Dubrovniku da i ne govorim. Šta su da su, Srbi ne moraju biti, ali Dubrovčani (pre invazije Hrvata tokob Austrougarske okupacije) se Hrvatima nisu smatrali. Postoji izobilje podataka o tome. Dubrovčani su se bunili kada je Dubrovački Zavod Sv. Jeronima (mislim da je to približno tačan naziv, ali da ne proveravam sada) preimenovan u 'Hrvatski' od strane samoga pape (!), i prekinuli su sa slanjem novca za tu ustanovu. Papa je onda brže-bolje promenio ime u 'Ilirski', koa kompromis. Ima i dosta drugih stvari, kao činjenice da se u Dubrovačkom arhivu njihov jezik naziva i 'slavenskim' i 'srpskim', ali skoro nikada 'hrvatskim'(i jedan hrvatski ban je rekao da to nije hrvatski)
Preporuke:
13
0
4
četvrtak, 24 novembar 2011 19:02
Peter RV
@ s.j.@ Stanislav Kostić
Tacno. U Boki Kotorskoj malo ko od katolika je samog sebe smatrao Hrvatom. Ovo se promijenilo drasticno dolaskom Broza na vlast. Srbi su onda poceli da se bave 'bratstvom i jedinstvom', dok su Hrvati pecali uspjesno u mutnoj vodi.
(U Boki Kotorskoj svi pravoslavci su se smatrali Srbima (ne-Crnogorcima, ni srbo-crnogorcima)jer su poznavali svoje hercegovacke korijene. Sad im Nato odredjuje sto su.
Preporuke:
14
1
5
četvrtak, 24 novembar 2011 20:09
Svetislav Kostić
Ako se pod stanislavom Kostićem imalo na umu Svetislava sa istim prezimenom, onda je u mom kratkom napisu bitna samo kolnost da hrvatska vlada u Zagrebu žitelje u mjestu udaljenom 30 km. od Prištine smatraju svojim Hrvatima. I jer ih za takve drže, s pravom ili ne, Zagreeb te ljude ne ostavlja na cjedilu.
Dok sa druge strane, vlada i predsjednik Srbije, koju Srbi u Srbiji izabrali, iako nisu morali jer niko ni jednom Srbinu nije držao nož pod grlom u izbornom lokalu, vlada u Beogradu i taj predsjednik Tadić - znaju pouzdano da su na sjeveru KiM originalni etnički Srbi od pamtivijeka.
Pa ipak, ne samo da ta vladajuća bulumenta ni prsto da mrdne da pomogne svojim Srbima, koji nikad ništa drugo nisu bili, nego Srbi na svom srpskom ognjištu, nego Srbe na sjeveru pokrajine nazivaju kriminalcima i njima i cijeloj srpskoj naciji zabadaju nož u leđa u savezu sa nacističkim Zapadom i takvom Amerikom i pride sa šiptarskim zločincima.
Preporuke:
8
0
6
četvrtak, 24 novembar 2011 20:30
Vladimir Dimitrijević
Pre više godina iz jednog teksta u "Politici" u rubrici "Pogledi" zauvek sam zapamtio jednu rečenicu koja je bila upamtljiva i po tome što je asocirala i na naslov i na suštinu Balaševićeve pesme "Ne lomite mi bagrenje".
Koliko se onako kroz maglu sećam to je bio jedan mali putopis sa Kosmeta, a autorka (možda književnica) citirala je natpis koji je neko stavio na jedan grob, a na kome je otprilike pisalo: "Ne lomite, ja sam katolik".
Meni je to snažno ostalo urezano u sećanje kao najjezgrovitiji i najslikovitiji opis situacije na KosMetu iz nekog neutralnog ugla.
Ostalo mi je i u sećanju i da urednik u "Politici" to naravno nije umeo ili smeo da izvuče u naslov ili barem glosu, pa je to ostalo zavučeno negde u tekstu.
Da i ne govorim o tome da je to posle neko citirao, npr. neki naš predstavnik na sednici SB UN...
Preporuke:
6
0
7
četvrtak, 24 novembar 2011 22:50
Danilo
Eto,i Hrvati sa KosMeta su ugrozeni od Sipstara,ljudi se zale,ali to Luki Bebicu nije smetalo da se ljubi i grli sa Siptarima i da Srbiji ponovo zabije noz u ledja.Dakle,njihova mrznja prema Srbima je jaca i vaznija,od njih samih,od njihove ugrozenosti i od njihove nesrece.Ta bolest je cudo,za nju nema lijeka.
Preporuke:
9
0
8
petak, 25 novembar 2011 01:09
Ovo se radi
U Srpskoj Krajini,gde su istrani Srbi naseljavaju
na njihova imanja Hrvate sa Kosova.
Preporuke:
4
0
9
petak, 25 novembar 2011 03:13
s.p.Lajković
Verovatno vas "maltretiraju" Srbi ili su to ipak vaši drugovi Šiptari ?
.jpg)
Tacno. U Boki Kotorskoj malo ko od katolika je samog sebe smatrao Hrvatom. Ovo se promijenilo drasticno dolaskom Broza na vlast. Srbi su onda poceli da se bave 'bratstvom i jedinstvom', dok su Hrvati pecali uspjesno u mutnoj vodi.
(U Boki Kotorskoj svi pravoslavci su se smatrali Srbima (ne-Crnogorcima, ni srbo-crnogorcima)jer su poznavali svoje hercegovacke korijene. Sad im Nato odredjuje sto su.
Dok sa druge strane, vlada i predsjednik Srbije, koju Srbi u Srbiji izabrali, iako nisu morali jer niko ni jednom Srbinu nije držao nož pod grlom u izbornom lokalu, vlada u Beogradu i taj predsjednik Tadić - znaju pouzdano da su na sjeveru KiM originalni etnički Srbi od pamtivijeka.
Pa ipak, ne samo da ta vladajuća bulumenta ni prsto da mrdne da pomogne svojim Srbima, koji nikad ništa drugo nisu bili, nego Srbi na svom srpskom ognjištu, nego Srbe na sjeveru pokrajine nazivaju kriminalcima i njima i cijeloj srpskoj naciji zabadaju nož u leđa u savezu sa nacističkim Zapadom i takvom Amerikom i pride sa šiptarskim zločincima.
Koliko se onako kroz maglu sećam to je bio jedan mali putopis sa Kosmeta, a autorka (možda književnica) citirala je natpis koji je neko stavio na jedan grob, a na kome je otprilike pisalo: "Ne lomite, ja sam katolik".
Meni je to snažno ostalo urezano u sećanje kao najjezgrovitiji i najslikovitiji opis situacije na KosMetu iz nekog neutralnog ugla.
Ostalo mi je i u sećanju i da urednik u "Politici" to naravno nije umeo ili smeo da izvuče u naslov ili barem glosu, pa je to ostalo zavučeno negde u tekstu.
Da i ne govorim o tome da je to posle neko citirao, npr. neki naš predstavnik na sednici SB UN...
na njihova imanja Hrvate sa Kosova.